Episódios
-
Na dan Pedesetnice, Bog je započeo novo doba - doba Crkve. Duh Sveti je silaskom ispunio učenike i pokrenuo nezaustavljivu misiju evanđelja. Tog dana, vjetar Božije suverenosti puhnuo je preko Jeruzalema i oganj njegove prisutnosti zapalio je srca ljudi iz svih naroda. Petar je ustao i propovijedao s neustrašivom sigurnošću, a njegov glas je odjeknuo kao poziv na pokajanje i vjeru u uskrslog Krista. Nije to bila ljudska strategija ni puka retorika - to je bio dokaz Božije sile, koja razgoni tamu i podiže mrtve. Isus, koji je bio predan po Božijoj promisli i razapet po ljudskoj zloći, nije ostao u grobu. Bog ga je uskrisio! Smrt ga nije mogla zadržati, jer on nije samo još jedan prorok - On je Gospodar života. I sada, svakome ko zazove njegovo ime, otvaraju se vrata spasenja. Pedesetnica nije bila kraj, već početak - početak Božijeg kraljevstva u srcima onih koji vjeruju. Zato, ako vas Božiji Duh danas poziva, ne odlažite. Pokajte se i vjerujte u Krista!
-
Dan Pedesetnice bio je trenutak kada je Duh Sveti sišao i utemeljio Crkvu, označavajući novu eru u Božijem djelu među ljudima. Zvuk silnog vjetra i pojava jezika kao od ognja nisu bili slučajni - oni su bili objava slave Božije, potvrda da je Bog među njima i da se njegovo kraljevstvo širi. Duh je sada prisutan i djeluje u svakom vjerniku, ispunjava nas i daje nam snagu za svjedočenje. Onaj isti Duh koji je pokrenuo apostole i uputio ih da hrabro propovijedaju evanđelje sada djeluje i u nama, čineći nas svjetlom svijetu i donoseći slavu Isusu Kristu, koji nas je otkupio i postavio kao svoje tijelo na zemlji.
-
Estão a faltar episódios?
-
Isus nije došao samo da nas nauči istini, nego da nas osposobi za život u toj istini. Kada je uskrsnuo, nije odmah otišao Ocu, već je proveo četrdeset dana poučavajući učenike i pripremajući ih za silazak Duha Svetoga. Njegova zapovijed da ostanu u Jeruzalemu nije bila besmisleno čekanje - to je bio poziv na poslušnost i povjerenje. Božiji plan se ne ostvaruje našom žurbom, nego njegovim savršenim “tajmingom”. Čekanje na Duha nije bilo pasivno, već vrijeme zajedništva, molitve i iščekivanja ispunjenja obećanja. I mi danas trebamo naučiti iz tog primjera - da ne trčimo ispred Božije volje, već vjerovati da će nas u pravom trenutku opremiti snagom odozgo.
-
Knjiga Djela apostolskih nije samo istorijski most između Evanđelja i poslanica, već je poziv na život ispunjen istom silom koja je pokrenula Crkvu! Isus nije postao neaktivan. On sada vlada sa desne strane Oca, djeluje po Duhu Svetom i poziva nas da budemo dio njegove priče! Evanđelja su poput rijeka koje se slijevaju u jedan moćni tok, a taj tok je nastavak Kristovog djela kroz njegovu Crkvu. Ova knjiga nije završena, jer Bog i danas piše svoje djelo kroz one koji mu predaju svoj život. Duh Sveti je tu, Njegova sila je stvarna, a svijet čeka svjedoke Kristove slave! Hoćete li biti samo posmatrač ili dio ovog veličanstvenog plana?
-
Isus je živ! Onaj koji je bio pribijen na križ, koji je položen u hladni grob, sada hoda! A šta čini? On dolazi svojim učenicima, onima koji su slomljenog srca, zbunjeni i puni sumnje. I umjesto da im odmah pokaže rane, umjesto da ih prekori zbog njihove slabosti, on im otvara Pisma. Njegova pobjeda nad smrću nije samo čudesan događaj - ona je ispunjenje obećanja! Isus ih vodi kroz Riječ, kroz Mojsija i proroke, i pokazuje im da je sve ovo moralo da se dogodi. Ista ona Riječ Božija, koju su možda uzimali olako, sada im postaje plamen u srcima. Ovo je poziv i nama danas! Da ne lutamo u sumnji, da ne budemo spori srcem za vjeru, nego da se ukorijenimo u Božijoj Riječi. Isus je živ, i njegova je Riječ živa! Otvorite je, primite je, vjerujte joj - i neka vam srce gori dok vas Krist vodi u istinu!
-
Jedan razbojnik se pridružio masi koja je ismijavala Isusa, ali drugi je, viseći na istom križu, ugledao nešto što niko drugi nije vidio - Kralja, Spasitelja i Pravednika. U tom trenutku, dok je smrt bila tako blizu, on je povjerovao. Nije mogao da ode u sinagogu, nije mogao da čini dobra djela, nije mogao da opere svoje ruke od grijeha. Ono što je on samo mogao jeste da pogleda Isusa i kaže: "Isuse, spomeni me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!" I odgovor, prepun milosti, odjeknuo je kroz vječnost: "Danas ćeš još biti sa mnom u raju!" Ovo je evanđelje u svom najsvjetlijem sjaju! Spasenje nije rezultat naših djela, nije stvar rituala ili vlastite pravednosti – spasenje je u pogledu vjere na onoga koji je umro umjesto nas. Jedan razbojnik je gledao i vidio samo nemoćnog čovjeka na križu. Drugi je gledao i vidio veličanstvenog Kralja koji dolazi u neopisivoj slavi. I bio je promjenjen. Od njih dvojice, koji ste vi?
-
U Getsemanskom vrtu Isus je molio i patio, ali kada su Ga uhapsili, On nije bio slomljen - bio je suveren. I dok su ga vojnici tukli, ismijavali i sudili mu pod lažnim optužbama, on je ostao Kralj. Njegovo lice, unakaženo i prekriveno modricama, svjedočilo je ljubavi koja ide do kraja. Njegove riječi pred Velikim vijećem i Pilatom nisu bile riječi odbrane, nego objava istine: "Da, Ja jesam." Isus nije pokušavao pobjeći od presude - znao je da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Svo njegovo poniženje, svaka lažna optužba, svaki udarac koji je podnio, bili su dio plana spasenja. Nije samo nosio križ - nosio je težinu naših grijeha. I svako ko gleda u njega, u tog odbačenog, izranjavanog, ali i proslavljenog Kralja, vidi ne poraz, nego pobjedu. Gledajte u Isusa i vidite trijumf ljubavi nad grijehom, nad zlom i nad smrću!
-
Stojimo u Getsemanskom vrtu, ali ne ulazimo. Samo osluškujemo, dok se Sin Božiji bori s težinom grijeha svijeta. Ovo nije obična patnja - ovo je sveti trenutak kada Isus, savršeni i bezgrešni, postaje grijehom za nas. Ovdje nije samo bol tijela, nego neizreciva duševna agonija: križ nije samo drvo, već Božiji gnjev izliven na njega radi nas. I dok svijet spava, dok učenici ne razumiju, dok se anđeli klanjaju u nijemom poštovanju, krvave kapi padaju na zemlju. To nije samo znoj - to je cijena našeg otkupljenja. Ako sada ne vidimo slavu križa, hoćemo li je ikada vidjeti? Ako sada ne kleknemo pred njegovom neopisivom slavom očitivanom u ljubavi, pred čim ćemo ikada kleknuti? Pogledajte! Spasitelj ustaje iz molitve, odlučan, predan. Odlazi na križ – zbog slave svoga Oca i našeg spasenja.
-
U sjeni križa otkrivamo blistavu istinu o Isusu - njegova ljubav je toliko snažna da ni zavjere zemlje, pakla, ni težina grijeha ovog svijeta nisu mogle zaustaviti njegovu odluku da se žrtvuje za nas. Promislite, on je znao sve što ga čeka - izdaja, sramota, križ - i svejedno je išao naprijed s nepokolebljivom ljubavlju. Njegove riječi na Posljednjoj večeri nisu samo poziv na sjećanje, već na nadu. Kada lomi kruh i dijeli čašu, Isus kaže: “Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas... Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi.” Isus nas podsjeća da njegova smrt donosi potpuno novi život, oproštenje i obnovu. Kroz križ, on nas je spasio. Neka nas ova istina ohrabri: ništa nas ne može odvojiti od ljubavi Kristove, jer je njegova žrtva bila savršena i konačna.
-
Isus, naš Gospod i Kralj, gleda drugačije od nas. Dok mi mjerimo darove veličinom, on mjeri srcem. Vidio je siromašnu udovicu kako stavlja dvije lepte u riznicu, i rekao je: “Ona je dala više od svih drugih.“ Zašto? Jer Bog ne traži naš višak, nego naše povjerenje. Gleda na naše srce, na našu spremnost da mu damo sve, jer je on vrijedan svega! Isus nas poziva da ga ljubimo svim svojim bićem, jer kada dajemo od svoje oskudice, kada mu predamo svoje strahove, svoje snove, svoje živote - tada ga priznajemo kao svog jedinog Gospodara. Neka nas ohrabri njegovo obećanje da nam ni vlas s glave neće propasti. On vidi, on čuva, on je vjeran. U njemu smo sigurni, i naše povjerenje mu donosi slavu!
-
Isus, ugaoni kamen, dolazi s vlasti koju mu niko ne može oduzeti. On nije samo prorok, niti samo učitelj, već sam Sin Božiji - poslan u svijet koji ga je odbacio, ali kojeg nije prestao voljeti. Odbacivanje Isusa, kao što Pismo jasno govori, nije kraj Božijeg plana, već njegova kulminacija. Kamen koji su graditelji odbacili postao je ugaoni kamen. Kroz njegovu smrt dolazi život, kroz njegovo odbacivanje dolazi naše prihvatanje, kroz njegovu žrtvu dolazi naše spasenje. Onaj ko drži ovaj “kamen” kao svoje dragocjeno blago - ko se pred njim ponizi, ko prizna svoju potrebu za njegovom milošću - biće spašen. Isus je čvrst i nepokolebljiv temelj koji uzdržava sav svijet i poziva nas da u njemu nađemo život, mir i svrhu. Predajmo mu svoje srce, jer je on vrijedan svakog našeg udaha i svake naše nade.
-
Isus dolazi i prolazi kroz svijet grešnika i onih koji su u potrebi, ne da bi se zadržao, već da bi ostvario svrhu za koju je poslan - da umre za njih, da ih spasi i povede na put spasenja. Pogledajte Zakeja, grešnika čije je srce vapilo za milošću! Isus ga nije zaboravio. On dolazi do drveta na kojem je Zakej tražio pogled spasenja, i podiže oči – ne samo na njega nego i na vas! Isus ne prolazi pored, nego ulazi, ostaje i, ono najvažnije, mijenja. Zakej, koji je nekada bio izgubljen u svojoj pohlepi i grijehu, nalazi spasenje, jer je Isus je došao tražiti i spasiti što je bilo izgubljeno. Ovo je poziv svima nama: Isus vas poznaje, gleda vas, poziva vas da izađete iz svog mjesta skrivenosti i stida te ga primite s radošću. Jer tamo gdje Isus ulazi, tamo dolazi promjena, tamo dolazi spasenje!
-
Upornost u molitvi nije znak sumnje, već znak vjere. Isus nas poziva da ne klonemo, jer molitva nije puka formalnost, već duboko izražavanje povjerenja i želje za Božijom voljom. Poput udovice koja nije odustajala pred nepravednim sucem, tako i mi trebamo uporno vapiti Gospodu. Bog, za razliku od tog suca, nije ravnodušan niti dalek, nego nas voli i želi nam odgovoriti. Molitva nije samo naš vapaj za promjenom okolnosti; to je borba u kojoj Bog mijenja nas. Molimo, ne klonimo, jer on čuje i brzo će pribaviti pravo onima koji ga prizivaju.
-
Isusova usporedba o bogatašu i Lazaru otkriva duboku stvarnost koja nadilazi vanjsku pojavu i prolazne vrijednosti ovoga svijeta. Ona nas podsjeća da ne možemo suditi o sudbini čovjeka prema njegovom društvenom statusu, bogatstvu ili siromaštvu, već prema stanju njegovog srca pred Bogom. Lazar, unatoč siromaštvu i patnji, bio je bogat u vjeri i milosti Božijoj, dok bogataš, uprkos svom obilju, nije posjedovao ono što je vječno važno. Isus nam ovdje jasno pokazuje da postoji nepremostiv jaz između vječnog blaženstva i osude, a odluka o našem konačnom odredištu donosi se za života. Ovo je poziv na pokajanje i povjerenje u Boga dok još imamo priliku.
-
Isusove usporedbe nas često vode izvan granica naše intuicije. U ovoj, naš Gospod koristi lik nepravednog upravitelja kako bi nas poučio o mudrosti koja daleko nadilazi površno razumijevanje. Upravitelj, čovjek pun lukavstva i obmane, nije pohvaljen zbog svoje nepravde, već zbog domišljatosti u upravljanju vremenom i resursima kako bi osigurao budućnost.
Ono što nas Isus uči ovdje jeste kontrast između djece svjetlosti i djece svijeta. Djeca svijeta koriste svoje ograničeno vrijeme i nepošteno bogatstvo kako bi osigurala prolazne ciljeve. A što čine djeca svjetlosti? Jesu li jednako marljiva u korištenju svojih resursa za vječne ciljeve? Ovo nije poziv na nepoštenje, već poziv na strateško ulaganje onoga što nam je povjereno u ono što ima vječnu vrijednost.
Bog nas poziva na vjernost u malome, jer je to temelj za povjerenje u velike stvari. Naš novac, vrijeme, talenti – sve je to Božije, a mi smo samo upravitelji. Hoćemo li ulagati u Božije kraljevstvo, ili ćemo služiti bogatstvu ovoga svijeta? Isus jasno kaže: "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
Mudrost nepravednog upravitelja ukazuje na hitnost s kojom trebamo koristiti ono što nam je dano za Božiju slavu i za spas duša. Pogledajmo na svoj život i resurse ne kao na nešto što posjedujemo, već kao na priliku da činimo vječne razlike.
-
Zamislite ljubav koja ne poznaje granice, srce koje zaboravlja uvrede i ruke koje uvijek ostaju raširene u iščekivanju vašeg povratka. Takva je ljubav Oca prema izgubljenom sinu - prema svakome od nas. Kad smo najdalje od svjetla, kad smo zarobljeni u vlastitim pogreškama, on ne prestaje čekati. Kad se odlučimo vratiti, slomljeni i s osjećajem nedostojnosti, Bog ne samo da nas prihvaća, već nam trči u susret.
Ovo je slika evanđelja: nismo spašeni zbog naših djela, već zbog Božijeg djelovanja. Bog ne slavi naš povratak zato što mi to zaslužujemo, već zato što kroz nas pokazuje svoju slavu – da je njegova milost dostatna, njegova ljubav nepokolebljiva i njegova radost u spašavanju grešnika neizmjerna. Vratiti se znači priznati: 'Ne mogu sam, ali ti si dovoljan, Gospode.' I tada, ne zbog nas, već zbog njegovog imena, radost ispunjava nebo.
-
Čovjek je po prirodi sklon uzvisivati sebe i tražiti počasna mjesta, ali nas Isus uči drugačijem pristupu. Poniznost, velikodušnost i spremnost na služenje su osobine koje otvaraju vrata istinskoj časti u Božijem kraljevstvu. Kada ne tražimo vlastiti dobitak, nego ponizno prihvatimo najniže mjesto, Bog nas uzvisuje na svoj način i u svoje vrijeme. Naša prava vrijednost ne leži u pozicijama koje zauzimamo među ljudima, nego u poslušnosti Bogu i spremnosti služiti drugima bez očekivanja da nam se uzvrati. To je poziv koji nadilazi obične društvene norme i vodi nas vječnom blagoslovu.
-
Isusova poruka u 13. poglavlju Evanđelja po Luki nas podsjeća na univerzalnu potrebu za pokajanjem i poniznošću. Njegove riječi ukazuju da nesreće ili nevolje ne dolaze uvijek kao posljedica grijeha, nego da nas pozivaju na razmišljanje o vlastitom životu i odnosu prema Bogu. Kao što je smokva dobila još jednu priliku da donese plod, tako i nama Bog daje priliku da se promijenimo i živimo u skladu s njegovom voljom. Pored toga, Kristova briga za bolesnu ženu osamnaest godina vezanu u nemoći, pokazuje njegovu moć i suosjećanje, ističući da on nije ravnodušan prema našoj patnji. Uvijek nas poziva sebi, bez obzira na naše slabosti i terete, donoseći slobodu i radost svima koji mu se povjere.
-
Isus nas poziva na život ispunjen vjerom, slobodan od pohlepe i prolaznih briga. Njegove riječi: "Pogledajte gavrane! Ne siju, ne žanju, nemaju skrovišta ni žitnica: Bog ih hrani. Koliko ste vi vredniji od ptica!" podsjećaju nas na Božiju neizmjernu brigu i ljubav prema svakome od nas. Onaj koji odijeva poljske ljiljane i hrani ptice nebeske sigurno neće zaboraviti na nas, svoje ljubljene. Neka naš život bude usmjeren prema neprolaznim vrijednostima, prema bogatstvu koje dolazi od služenja Bogu i ljubavi prema bližnjima. Umjesto da se tjeskobno brinemo za prolazne stvari, pozvani smo se osloniti na njegovu providnost, znajući da je život mnogo vredniji od svega što možemo posjedovati. Vjerovati znači predati svoje brige Bogu i živjeti u pouzdanju da nas vodi svojom rukom.
-
Molitve upućujemo Bogu ne kao udaljenom gospodaru, već kao našem nebeskom Ocu, koji nas voli i razumije. Molitva nije ritual, niti niz naučenih riječi. Molitva je razgovor srca s onim koji nas poznaje bolje nego mi sami sebe. Molitva nas podsjeća da nismo sami, da su naši tereti njegova briga, i da su njegova vrata uvijek otvorena za one koji kucaju. Bog želi da mu se obraćamo jednostavno i iskreno, bez pretvaranja i ukrasa, kao djeca koja dolaze svome Ocu s povjerenjem. Isus nas uči da molimo iz dubine srca, s vjerom u njegovu dobrotu i ljubav koja nikada ne posustaje.
- Mostrar mais
