Episódios
-
D. H. Lawrence: Kći trgovca konjima / Radio drama nastala prema pripovijetci Davida Herberta Lawrencea, a u prijevodu i dramatizaciji Branke Žodan. Financijska propast nekad dobrostojeće obitelji dovodi njene sinove i kćer pred životnu dilemu kako dalje. I dok će se tri brata već nekako snaći, njihova šutljiva i povučena sestra je tajnovita. Nitko ne pretpostavlja kakav plan ima.
Da bi iz ovakve situacije mogla proizaći neobično strasna ljubavna priča, a iz nje opet sva ona pitanja koja Lawrencea kao autora inače proganjaju, pitanja o prirodi ljubavnih odnosa, iznenađujuće je i intrigantno upravo na onaj način u kojem se prepoznaje jedinstvenost ovog pisca.
Redateljica Stephanie Jamnicky i ton majstorica Lana Deban napravili su raspon unutar realističkog diskursa - od mizanscenske i predmetne prisutnosti do čujne tjelesnosti. Glavne uloge redateljica je povjerila mladom glumačkom paru, Mariji Kolb i Mladenu Vujčiću. -
D.H. Lawrence: Lisac/ Jedna od najpoznatijih pripovijetki svjetske književnosti jednostavna je u svojoj fabulativnoj postavci: mladić dolazi na seosku farmu koju vode dvije djevojke, te se zaljubljuje u jednu od njih što prouzroči trokut pun ljubomore i netrpeljivosti koja završava kobno. No, Lawrence ne bi bio velik pisac da na takvoj potki ne stvara kompleksnu i osjetljivu analizu ljubavnih odnosa: muško-ženska ljubav postaje metafora odnosa lovca i plijena, prijateljstvo ugnjetavački odnos, a eros predvorje tamnih instinkta. Na kraju, bez obzira što će mladić vrlo lukavo skriviti smrt jedne od djevojaka da bi osvojio i oženio onu drugu, njegova „pobjeda“ nema sjaja. Jill March, (u priči - osvojena žena) na obali mora traži odgovor na pitanje o idealnoj ljubavi i vlastitoj slobodi dok muškarac pored nje osjeća njezinu „neuhvatljivost“.
Dramatizacija „Lisca“ u našoj verziji daje glas pripovjedača ženi u poznim godinama sugerirajući da je to glas djevojke, a pripovijetka ustvari njezino sjećanje. Kako se pripovijetka vrlo postupno razvija kroz niz scena dijaloških precizno razrađenih nije bilo dvoumljenja u prijenosu u dramski okvir.
Dramatizacija: Lada Martinac Kralj; redatelj: Mislav Brečić; ton majstor: Dubravko Robić; glazbena urednica: Adriana Kramarić
Glume: Slavica Jukić, Hrvojka Begović, Mia Valentić, Marko Petrić -
Estão a faltar episódios?
-
Treći nastavak velikog romana, osim što se bavi Čičikovljevom sudbinom, bavi se i sudbinom samog Gogolja. U nastojanju da djelo stavi u službu društvenog napretka i bude koristan majčici Rusiji, Gogolj "kažnjava" svoga (anti)junaka. No, rukopis jedne od najboljih satiričnih proza u povijesti književnosti, opirao se takvom piščevu pragmatizmu. I sam Gogolj to je osjećao, pa ga je borba s "Mrtvim dušama" odvela u takvo duševno rastrojstvo da je dio rukopisa zapalio. O svemu ovome u trećem dijelu "Mrtvih duša". U glavnim ulogama Ozren Grabrić i Mladen Vasary; glazbena urednica: Adriana Kramarić, ton majstor: Dubravko Robić
-
N.V.Gogolj: Mrtve duše 2. dio / Čičikovljeva ideja o kupnji mrtvih duša seljaka (koji još nisu zavedeni kao mrtvi pa se na njih još uvijek plaća porez i zato ih se njihovi gospodari-vlastelini hoće riješiti), razvija se u dobrom smjeru. Nitko ništa ne sumnja ili pomalo sumnja, ali ne odustaje od trgovine s Gogoljevim super-antijunakom. No, na plesu, baš kad Čičikov počne gubiti glavu zbog mlade ljepotice, događa se preokret. Bučni plemić Nozdrjov razgalami se o sumnjivim transakcijama. Ovo izazove cijelu lavinu nagađanja i tračeva koja za malo pokupi Čičikova i odnese pred zakon. No, Čičikov uspijeva pobjeći u - nastavak romana.
-
Radiofonska obrada jednog od najvećih književnih djela svjetske literature genijalnog Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, strukturirana je u tri dijela. Prvi i drugi dio bave se prvim dijelom romana, a da bismo glavninu pripovjedačkog tijeka obradili u aktivnijoj formi, te zadržali autorefleksije samog pisca na vlastitu literarnu poziciju, okvir smo osmislili dijalogom Gogolja i glavnog junaka.
U glavnoj ulozi Ozren Grabarić a u ulozi pisca Mladen Vasary. U ostalim ulogama: Sven Medvešek, Elizabeta Kukić, Goran Grgić, Pjer Meničanin, Alen Šalinović, Željko Duvnjak
Redatelj: Mislav Brečić, prema prijevodu Ise Velikanovića, dramatizacija: Lada Martinac Kralj, glazbena urednica: Adriana Kramarić, ton majstor: Dubravko Robić -
Posljednji radiodramski tekst i posljednja režija Mladena Rutića, jednog od najvažnijih imena Dramskog programa Hrvatsklog radija, napisan je kao psihogram glavnog lica, Marte M., čiji život u obilju i dokolici maska je za samoću i promašenost. Rutić je i tada (rujan-listopad 2020.) i u razini teksta i režije vidio uhom osjetljivo gradeći dva plana - onaj vanjski i unutrašnji. Autoreferencijalno komentiranje medija poigravanje je koje usložnjava cijeli uradak kao ironični podtekst u kojem se zrcale svekolike napukline stvarnosti.
Glume: Jelena Miholjević i Kruno Šarić. Redatelj: Mladen Rutić; ton majstorica: Lana Deban i skladatelj: Maro Market. Urednica: Lada Martinac Kralj -
H. Barbusse: Pisam supruzi/ Henri Barbusse, na početku rata, 1914 godine, ima reputaciju pisca i urednika, star je 41 godinu i deklarirani pacifist koji ipak odlazi u rat smatrajući da mu je dužnost braniti francusku domovinu. Dok se bori na prvoj liniji ili radi u pozadini, u sanitetu, piše neprestance pisma supruzi, fotografira i piše prozu koju postupno uobličava u romanesknu građu. Smatra da je arhiviranje ratne strahote način borbe protiv svih budućih ratova. No, u svemu tome dolazi i do duboke spoznaje o ljudskoj gluposti koja će vrlo vjerojatno već za dvadesetak godina dovesti do nove svjetske klaonice, te prokazuje nacionalizam kao put koji vodi tome.
-
Davor Špišić: Žena himna / Životopis Paule von Preradović (1887. – 1951.), austrijske književnice, unuke Petra Preradovića i autorice austrijske himne, dao je povod Davoru Špišiću za pisanje dramskog teksta „Žena himna“ za koji je prošle godine dobio prvu nagradu na natječaju „Marin Držić“. Naime, život Paule Preradović oblikovali su turbulentna povijesna događanja (razdoblje na prijelazu dva stoljeća, raspad Austro Ugarskog carstva, razdoblje dva svjetska rata, nastanak dviju diktatura), pa se i same intencije teksta razvijaju na dvije razine: intimnoj i epskoj. No, Špišić se odlučio za metaforičnu zgusnutost u kojoj znak postaje sve – i lice, i kostim, i rekvizita, i didaskalija, da bi koncentrirao pozornost na povijesni tijek i njegovu neumoljivu snagu koja izaziva oblikovanje velikih karaktera i talenata. Redatelj Petar Vujačić transponirao je „Ženu himnu“ na postavkama koje uključuju maksimalnu uronjenost u medij zvuka i sa svojim suradnicima – ton majstorom Tomislavom Šamecom i skladateljem Davorom Roccom – uronio u aoscijativnu i znakovitu radiofonsku mrežu. Uspješnost postupka podržana je preciznom, nadahnutom igrom glumačkog ansambla. U ulozi Paule Preradović: Karmen Sunčana Lovrić, Iskra Jirska i Katarina Bistrović Darvaš; Helena: Barbara Prpić, Dušan: Darko Milas; Gerda: Mia Krajcar; Irina: Marija Tadić; glas: Tomislav Martić.
-
Konstantin Levin - drugo glavno lice velikog romana. Priča u čijem životu postoje dvije konstante - uporno propitivanje smisla, te ljubav prema Kiti Ščerbackoj. Uz prvi dio ovog diptiha (u kojem smo pratili Anu kroz razdoblje potpunog rastrojstva koje je odvodi u smrt) ovaj nam drugi dio baziran na liniji Konstantina Levina upotpunjuje uvid u strukturu velikog djela, jer, napomenimo, veliki pisac Levina i Anu Karenjinu neposredno povezuje tek u jednom jedinom susretu. Radijska dramatizacija je strukturirana po slikama između kojih se proteže dulji vremenski period, no sve je povezano Levinovim monolozima i ljubavnim osjećanjem prema Kiti. Redateljica Stephanie Jamnicky s ton majstoricom Lanom Deban potražila je uporište u gradnji realističke zvučne slike koja nas svojom preciznošću odvodi u predjele ruskog sela devetnaestog stoljeća, dok je glazba Mare Marketa, skladana za ovu priliku, nježna i čeznutljiva nadogradnja.
-
Fjodor Sologub: Mali čovjek / Dramatizacija fantastične pripovijetke ruskog književnika Fjodora Sologuba donosi nam tragikomične zaplete oko Saranina, čovjeka malenog rastom, koji primjenom magičnog napitka želi riješiti svoj problem koji ga ugrožava u braku i u društvu. No, čarolija djeluje u suprotnom smjeru, pa se on, sve manji i manji, upućuje u potragu kako bi spriječio smanjivanje. U duhu ruske fantastike i groteske, upoznajemo lepezu neobičnih likova iz različitih društvenih slojeva, a element magije funkcionira kao prokazatelj osobnih i društvenih problema svakog “malog čovjeka”. Redatelj Mislav Brečič naslovnu ulogu je dodijelio sjajnom Željku Duvnjaku, a ostale uloge Jeleni Miholjević, Svenu Medvešeku, Petru Leventiću, Peri Juričiću, Pjeru Meničaninu, Rakanu Rushaidatu i Denisu Bosaku.
-
L.N.Tolstoj: OTAC SERGIJE Redatelj: Mislav Brečić; prijevod: Jakša Kušan; dramatizacija: Vedrana Vrhovnik; glazbena urednica: Adriana Kramarić; ton majstor: Dubravko Robić; urednica: Lada Martinac-Kralj. Glume: Krešimir Mikić, Živko Anočić, Vinko Kraljević, Marija Škaričić, Jelena Miholjević, Milica Manojlović, Tomislav Martić, Olga Pakalović, Biserka Ipša. Premijerno emitirano: 04. 11. 2014. Mladi, bogati, ambiciozni plemić s vojnom karijerom odlučuje ostaviti svjetovni život nakon priznanja svoje zaručnice da je bila ljubavnica cara Nikolaja I. Postaje monah, a radnja prati njegov put u vjeri i iskušenja kroz koja prolazi. Što više traži od sebe čistu duhovnost i posvećenost Bogu iskušenja su veća. U jednoj takovoj borbi s napašću požude, sebi čak odsijeca prst. No, baš mu to donosi slavu, te postaje čudotvorac koji dodirom i molitvom liječi ljude. Neopazice upada u mrežu vlastitog ega kojem godi slava, te zgriješi sa slaboumnom djevojkom ne uspijevajući obuzdati svoju strast. Poslije toga bježi da bi smirenje našao u prosjačkom odijelu i služenju najpotrebitijima. Sam Tolstoj objašnjavao je ovu pripovijetku kao borbu, „ne s požudom, ona je samo epizoda ili prvi stupanj, glavna je borba protiv nečega drugog – protiv ljudske slave“. Pripovijetka je bila dva puta ekranizirana i imala svoju nijemu verziju 1918., te suvremenu 1978. Veliko je pitanje da li u stoljeću u kome su zabava, užici i komocija alfa i omega života zapadne civilizacije, ovakva borba s vlastitim egom može imati odjeka. No, ako bez konzumentskih zanosa ne možemo zamisliti život, možemo li ga zamisliti bez ljudi posvećenih dobru?
