Episódios

  • Valentino Bošković fiktivni je lik čiju glazbenu priču vješto pletu Branko Dragičević i Josip Radić. Da budemo valentinotovski jezično korektni, liriksote i muziku su izventali, odsvirli i otpivoli Branko i Josip. Valentinotov je četverostoljetni put započeo na Broču, odakle je roketon otišao na Mars, a dočekujemo ga 2046. na Vidovoj gori. Najveći i najbrži fanovi uspjeli su se dočepati karte za taj ivent uz dvostruki LP Vodič kroz galaksiju za redikule. Posljednji pak LP Velika praska figurira i kao album sa samoljepljivim sličicama.Zbog izgradnje priče oko bračkoga svemircota čitav koncept možemo smatrati jezičnom umjetninom, u kojoj jezik nije samo stilska dovitljivost i ne koristi isključivo za Valentinotovu govornu karakterizaciju. Slušajući Valentinota, nerazumljivost postaje drugotna u odnosu na emocionalni aspekt slušanja pjesma. Ili bi barem tako trebalo biti prema sociolingvistima koji popularnost takvog tipa glazbene jezične vratolomije objašnjavaju preko stalne mogućnosti promjena u idiomu kako bi ostali zanimljivi slušateljima, što se najčešće čini ubacivanjem engleskoga. Stoga je moguće da “Ala piš’ i sad za svemirske foje// diši ritki zrok i bit će ti boje!” pjevaju čakavci, štokavci i kajkavci.Može li glazba poput ove koju stvaraju Dragičević i Radić doprinijeti (nesvjesnom) učenju, a da ju ne promatramo (isključivo) kao subverzivnu pojavu na muzičkom nebu ili muzejsku obnovu relikta kako Pasolini shvaća dijalekt? Možda je logičan izbor da je Valentino Bošković progovorio regiolektom, da krene s Brača prema Marsu, da se vraća tek 2046. Tako izmješten i bezvremenski, svevremenski putnik može govoriti jedino jezikom nama neobičnim, stranim, gotovo jednako nerazumljivim kao engleski koji smo prvi put čuli gledajući crtiće na Cartoon Networku. Zašto je Valentinotova makaronika svemirski jezik svima onima koji nisu s Brača pa je stoga njezino usvajanje usporedivo s učenjem engleskoga jezika? Možda bi odgovor trebalo potražiti na kraju Pasolinijeve i Žanićeve rasprave. Dijalekt zasigurno nije više stvar poduke u školama, ali kao što smo imali prilike vidjeti nije ni toliko subverzivna i anarhična pojava, barem ne u našem jezičnom okruženju. Mogli bismo reći da je glazbeni brački valentinotovski dijalekt odozdo, onaj koji se uči neformalnim putem i koji time stvara zajednicu koja nastoji njime govoriti i pisati, upotrebljavati ga, a samim time i održavati mit o Valentinu Boškoviću. Do 2046. svi će zasigurno znati barem izgovoriti Ala jeb’ jarcota!

  • Dok privodimo drugu sezonu kraju i s prvim danima lita bižimo prema moru, prije stvarnog mora, zaronit ćemo u ono literarno. Otkrivamo kako se stihovima i rečenicama stvara slika mora i koja se sve značenja u nju upisuju. More zapljuskuje obale naše književnosti od samih početaka, a mi vas vodimo u šetnju književnom rivom od mladog zavodnika Splita preko Dubrovnika do Vele Luke di s Oliverom ka i uvik gledamo more, tajnu koja diše, ali otkrivamo i druge tajne otoka. U kombinaciji teksta i jezika, sjećanja, uspomena i osjećaja plovimo između fikcije i fakcije. U ćakuli s morskim ljudima iz našeg književnog svijeta Oljom, Norom i Vladom skiciramo sliku mora:

    "Dok uplovljavamo u tiho modro padište rastvaraju se u nama hridi ploče i krikovi

    Gledamo more i obrise otoka u daljini.

    Utopimo li pogled u more rebro će izrezbariti tijelo bez jezika"

    A jezik će se, kao i Veronika, poigrati značenjima i u svojoj brzopletosti ih promijeniti.

  • Estão a faltar episódios?

    Clique aqui para atualizar o feed.

  • Jedan uskoro slavi 100. rođendan, a drugi tek 20. Koje su im sličnosti, a koje različitosti? Može li se prvi nazvati pretečom drugoga? Radio s jedne, a podcast s druge strane. Za kraj protekle sezone odlučile smo se osvrnuti na medij podcasta te smo provodeći anketu otkrile je li on danas slušaniji od radija. Kakvu im budućnost vi predviđate?

  • Tradicija ispunjavanja leksikona i spomenara u Hrvatskoj seže barem u 19. stoljeće. Riječ je o posebnom semiotičkom sustavu koji ima svoju gramatiku i višeslojnu organizaciju, a uglavnom tematizira ljubav, prijateljstvo, školske dane ili prolaznost života. Leksikoni i spomenari tumače se iz folklorističke perspektive jer su oblik kolektivnog stvaralaštva djece i mladih. Važni su i razvojnim psiholozima, a u ovoj ćemo im epizodi pridružiti stilistiku.

    U novoj epizodi slušajte o razlici između leksikona i spomenara, akrostihu, razlikama između muških i ženskih upisa i načinima izbjegavanja imenovanja simpatije.

  • Tabu teme na poseban način privlače našu pažnju i baš kao i dobra knjiga izazivaju reakciju, propituju postojeća shvaćanja i perspektive. Iako dijelu književnih boema poroci nisu nimalo strani, o njima se u književnosti malo govori. No ipak, s obzirom na to da je književnost svijet slobode u kojemu se ponekad smiju kršiti pravila, ona pronalazi načine da uzdrma granice i u klupko priče uplete i jedan od najvećih tabua: drogu. Što nam književni tekst može reći o temi droge, različitim perspektivama na ovisnost, načinima na koje se ona uklapa u psihološke i emocionalne svjetove likova, društveni kontekst i kulturu, otkrivamo u novoj epizodi.

  • Jeste li čuli za podjelu hrvatske književnosti na konzervativnu i inovativnu? Ova dva suprotstavljena stajališta potkrijepljena su brojnim primjerima, a možda će vas iznenaditi koje autore odlikuje tzv. konzervativni, a koje inovativni stil pisanja. U novoj ćete epizodi čuti primjere književnih djela za koja niste ni znali da postoje, a koja je ponudio – ChatGPT. Nakon početne književne rasprave započinjemo usporedbu između stroja i čovjeka. Može li se smišljanje novih ideja i pisanje scenarija prepustiti stroju? Kako se razlikuju odgovori ChatGPT Matoša od onih u studentskoj zadaći? I hoće li tema sljedeće epizode zaista biti modni stilovi?Otkrijte tajne procesa stvaranja epizoda – ChatGPT vs. čovjek. Na našem podcastu zaronite u svijet umjetne inteligencije i otkrijte kako se razlikuje od ljudske kreativnosti. Pridružite nam se i budite svjedoci ove zanimljive rasprave!Pogodili ste, kraj opisa napisao je ChatGPT.

  • Elektroničku poruku najčešće komercijalnoga sadržaja, nerijetko vezanu uz kakvu obmanu i primatelju poslanu bez prethodnog interesa pronaći ćete u pretincu „Neželjena pošta“. U taj će pretinac zaviriti semiotika, retorika i stilistika.Tko su neobični pošiljatelji i možemo li im vjerovati? Što nam o pošiljateljima poruke govore jezik i stil? Je li zaista riječ o odvjetniku dalekoga rođaka ili saudijskom princu?

  • Igrajući se s alatom umjetne inteligencije Midjourney, jedan od najpoznatijih teoretičara novih medija i artificijelne umjetnosti Lev Manovich stvara sliku naslovljenu "Maljevičeva i Boschova slika, jesen 2022". Generirana slika sadrži Maljevičeve apstraktne oblike te mnoštvo poznatih Boschovih ljudskih i animalnih figura prilagođenih perspektivi slike i Manovich je prilično zadovoljan ishodom upisanih zahtjeva u Midjourney. Igra se nastavlja s novim zahtjevom - alat treba generirati sliku koja će prikazivati ocvale božure, a koje je naslikao Caspar David Friedrich. Manovich tada primjećuje da slika doista sadrži elemente Friedrichova stila kao što su kombiniranje hladnih boja i stvaranje dramatične atmosfere. Ipak tipovi linija, prikazivanje detalja i simetrična kompozicija nisu stilska obilježja Friedrichovih stvarnih slika - no nu ih na ai-božurima. Pokušavajući objasniti prednosti i mane, ali ponajprije mogućnosti, korištenja umjetne inteligencije u umjetnosti, Manovich se oslanja na dobro poznat odnos sadržaja i forme, odnosno u kontekstu rasprava o umjetnoj inteligencije češće upotrijebljene pojmove predmet i stil. Zaključuje tako teoretičar da se najuspješniji rezultati u alatima umjetne inteligencije mogu dobiti ako je predmet zahtjeva česta ili tipična pojava na slikama umjetnika u čijem stilu želimo dobiti generiranu sliku. AI može crpsti elemente umjetnikova stila i potom ih prišiti različitim predmetima ili sadržajima. Za neke je pak umjetnike sadržaj neodvojiv od stila pa AI ne može proizvesti zadovoljavajuću umjetninu. Dok smo na razini da nas pojava umjetne inteligencije još uvijek dobro zabavlja i otvara možda već davno zatvorena poglavlja kao što je odnos forme i sadržaja te proširuje shvaćanje stila, odlučili smo provjeriti kako bi AI-alat kao što je Chat GPT mogao simulirati razgovor s Antunom Gustavom Matošem te koliko bi odgovori bili u skladu s Matoševim jezikom i stilom. AI Matoš odgovarao je na pitanja o svojim suvremenicima, kritici, Zagrebu, gradonačelniku Milanu Amrušu, recikliranju, ratovima i najdražim birtijama. Kako je razgovor odmicao, a i stalno ga se podsjećalo da je on AGM, a ne AI, odgovori su postajali bolji i koncentriraniji. Započeli smo sa stilskim potpisom, a završili s rakijom u današnjoj epizodi, oprostit ćete na promjeni redoslijeda, ali ipak je posebna pojava u gostima. Artificijelnom je Matošu glas dao Igor Jurilj.

  • Braco, buraz, brat, brajan, bratac, seka, sestrica, sister - riječi su koje različitim stilovima i jezicima označavaju odnos koji nas prati od malih nogu, a jedna je od najljepših uloga u paketu zvanom identitet.Otkrivamo koje sve značenjske nijanse u to upisuje književni tekst, igrajući se različitim (slobodnim) stilovima. Počevši od tekstova koji stoje u temeljima naše kulture, pa zakoračivši i u one suvremenije, promatramo kompleksnost i kreiranje slike braće i sestara. Nalazi li se ubojstvo u baš svakom njihovom sukobu ili je ljubav ta koja ga nadvlada?O složenosti ove teme saznat ćemo skupljajući kamenčić po kamenčić na puteljku književnog teksta.

  • Što je prvo što napravite kada otvorite oči? Uđete li prvo na Wapp, Face, Instagram ili možda TikTok? Naživcirate li se kada vam pristižu tuđe rečenice razdvojene u deset poruka, ili ste možda vi jedna od takvih osoba? Naše godište čini svoje u privilegiranju određene društvene mreže, a generacijski jaz vidljiv je i u načinu komuniciranja - u pisanom razgovornom stilu, pa tako ni točka nije više samo ono što je nekad bila. Što je danas bitnije - imati prijatelje ili pratitelje - pokušale smo doznati u malom istraživačkom pothvatu. Rezultate saznajte u novoj epizodi!

  • Brojne crtiće i animirane filmove pamtimo upravo prema pjesmama kojima se oni najavljuju ili se u njima pojavljuju. Pjesme nas pozivaju na gledanje, a ponekad funkcioniraju poput narativa pomoću kojeg pratimo radnju. „Puštam sve” pjevat će Elsa u filmu „Frozen”, a mi vas i ovoga puta pozivamo da pustite epizodu i poslušate ponešto o obilježenom redu riječi, jezičnom ludizmu, Jakobsonovim funkcijama i zanimljivim jezičnim izborima. Poslušajte što o pjesmama iz crtića ima reći stilistika.

  • Tražili smo autora i pronašli smo ga - u tekstu, u didaskaliji, među likovima, na pozornici, među glumcima, s različitim licima. Ovo nije citirana replika iz najpoznatije Pirandellove drame, a nije ni didaskalijska rečenica u Martinićevu tekstu, ali je zgodna poveznica između navedene dvojice. I dok Pirandellovo autorstvo još živi samo kroz izvedbe i iščitavanja njegovih drama, kao i njegova stvorenja, Ivor Martinić oživljava likove stvarajući ih autorskim perom, ali i sam živi i oživljava na pozornici. Stoga smo našega današnjega gosta uhvatili na kratkom posjetu Hrvatsko,j i prije nego se vrati u Barcelonu, između ostaloga da ga pitamo: hoće li autor živjeti vječno ako se ustane i na pozornici, a ne samo na papiru? Uhvatili smo i kairosa jer se u čak trima zagrebačkim kazalištima Kunstteatar, &TD i ZKM izvode četiri Martinićeva teksta: Bilo bi šteta da biljke krepaju, Jackpot, Drama o Mirjani i ovima oko nje te Dobro je dok umiremo po redu. Razgovarali smo o pozicioniranju dramskoga teksta između književnosti i kazališta, jezičnostilskim obilježjima u navedenim dramama i autorskim stilskim silnicama, a dotaknuli smo se i kazališne kritike, odnosno pokušaja kazališne kritike. Detaljnije smo komentirali kako kategorija prostornosti može utjecati na dramsko stvaralaštvo, što sve podrazumijeva intimizacija s publikom u kazališnom okruženju, po čemu se razlikuje pisanje dramskoga teksta i scenarija, može li dramski lik oživjeti na papiru životom stvarnoga lica glumice.Bilo bi šteta da epizoda bude bez glazbe pa prije i poslije stilskoga potpisa slušate dvije skladbe inspirirane Biljkama, a pjeva ih i velikodušno ustupa Maja Posavec. Uživajte!

  • Dubravka Ugrešić jedna je od najpoznatijih hrvatskih književnica, lisica postmoderne književne scene čiji se identitet u medijima nerijetko povezuje s političkim kontekstom. No, iako se politika na razne načine uvlači u društvo, kulturu i književnost, ona je kod ove autorice tek jedan od materijala za tkanje književnog teksta. Stoga ćemo u oslikavanju portreta Dubravke Ugrešić pažnju vratiti na posebnosti književnog teksta. Analizirajući žanrovski raznolik opus, bogat intertekstualnim i metatekstualnim poigravanjima, potvrdit ćemo još jednom da je ona ponajprije vrsna književnica koja svojim ironičnim, ciničnim i ponekad sarkastičnim stilom u mreži tekstualnih odnosa oblikuje zanimljivu sliku suvremenog društva i čovjeka.

  • „U početku bijaše Riječ…” Koliko riječi mogu biti djelotvorne zna se od početka, a koliko efektne zna se po kraju. Ili je možda obrnuto? Pamtite li knjige i filmove po njihovim početcima ili krajevima? Što je važnije? Kako biste zamislili nastavak „priče” koja počinje riječima: „Morfologija je more”? Zašto Kiklop završava riječju Zoopolis? I kako izgleda Youtube trend koji knjigu ocjenjuje prema prvoj rečenici?Pokušale smo protumačiti važnost kompozicije književnoga djela na temelju početka i kraja. Je li svaki kraj zapravo novi početak?Pridružite nam se u kontrastu nad kontrastima: početak i kraj, nebo i zemlja.

  • Generaciju Z čine svi oni rođeni između 1997. i 2012. godine, a jedno od glavnih obilježja ove generacije leži u činjenici da se internetom služe od malih nogu. Obilježava ih poseban smisao za humor dodatno začinjen ironijskim osvrtom na sadašnjost i prošlost. Generacija Z nezamisliva je bez memova, a da bi mem bio uspješan mora zadovoljavati neke vrlo neobične kriterije: šala koja se memom iznosi mora biti potpuno nelogična, vizualni elementi moraju biti neusklađeni, protagonist je tim bolji što je neodređeniji, a za potpuno razumijevanje nužan je kontekst (a to onda može zbunjujuće djelovati na one koji generaciji Z ne pripadaju). Kako su studenti neizostavan dio generacije Z, u ovoj se epizodi osvrćemo i na njihove muke.U novoj epizodi saznajte u kakvom su odnosu vječni student i brucoš, tko su novi romantičari i kako generacije Z naglašava ironiju.

  • Krene od pitanja. Onih na razini uočenih detalja u upečatljivim filmovima - može li se Colmovo rezanje vlastitih prstiju u Dušama otoka izdignuti na razinu globalne metafore, jesu li Thomas Wake i Thomas Howard u Svjetioniku Eggersovi Protej i Prometej, što me u Phillipsovu Jokeru podsjeća na Scorsesejeva Taksista (osim očite spone u liku i djelu De Nira).

    U pokušaju odgonetanja shvatiš da prelaziš na davno postavljene i nikad do kraja razriješene probleme - što podrazumijevamo pod konceptualizacijom filmskoga stila kao simptoma i otklona, ali i definicijom stila kao potpisa, možemo li koncepta stila kao žanra (Grci nam ukradoše sve genijalne ideje) prenijeti na filmsku umjetnost ili je on ostvaren samo u sintagmi žanrovski stil. Krunoslav Lučić, docent s Katedre za filmologiju na Odsjeku za komparativnu književnost, u ovosubotnjem razgovoru skretničar je koji nam omogućuje lakši prijelaz s kolosijeka užih na kolosijek općenitijih pitanja. Ponekad međutim pitanja proizvode nova pitanja i promišljanja pa smo pokušali rastumačiti odnos filmskoga stila i žanra, pojmove kao što su stilizirani film, film bez stila i filmičnost, odnos redatelja i autora, što je glavno razlikovno obilježje filma kao umjetnosti, tretiranje vremena i prostora u filmu kao audio-vizualnoj umjetnosti. Odmaknuli smo se na trenutak od “sličica stvari na tankim opnicama” i dotaknuli se otvaranja oskarovskih nominacija prema filmovima o superjunacima te aktualizirali vjekovječno “okretanje očima” na spomen hrvatskoga filma.

    I sve to uz zamašno oprimjeravanje iz filmova kao što su već spomenuti Joker i Duše otoka, ali i redom Tatica u suknji, Zamka za roditelje, Komandos, Top Gun, Crnci, Ne gledaj mi u pijat, Sonja i bik, Jastog-Očnjak-Ubojstvo svetog jelena, ali i serija poput Počivali u miru, Područje bez signala i Mindhunter (Fincheru, fejzbučka te grupa traži!).

    A posljednja stanica na koju pristiže naš filmski vlak jest kladionica ususret dodjeli Oscara. Kruno tipuje na Spielbergove Fabelmanove, a Gabrijela na Kwanov i Scheinertov Sve u isto vrijeme. Javite koji ste tim ili na što vi tipujete - kladuša je otvorena!

  • Iako je karneval prošao, mi se još nakratko zadržavamo na likovima koje smo izvukle iz sjene. Dok se čarobni napitak krčka, na metlama letimo u svijet demona, vještica i čudovišta, puštamo crnog mačka da nam pređe preko puta i suočavamo se sa strahovima. Otkrivamo da su oni kao i likovi koji ih utjelovljuju proizvod kulture i društva, ali i izvor inspiracije i pogonsko gorivo književnog teksta. Prepuštajući pozornicu misterioznim i jezivim likovima, istražujemo njihovu slojevitost i dubinu. Kako su procurili kroz zidove i uvukli se ispod vrata u književnost od srednjeg vijeka pa sve do suvremenosti i kako se tekstualnim i stilskim moćima vještice pretvaraju u prave mačke, crni mačak u demona psihe, a Minotaur i Kiklop u čudovišta iz ormara? Proričemo u novoj epizodi, čitajući iz dlana književnog teksta.

  • Mit čini temelj ljudske povijesti, temelj prvih priča književnosti, ali i onih najnovijih. Grčka mitologija pokušala je odgovoriti na pitanja o postanku svijeta, dok slavenska objašnjava protjecanje vremena i nudi priču o dolasku proljeća. Slavenska mitologija možda nema jabuku razdora, ali ima onu koju zaručnica poklanja svome odabraniku. „Morski ljudi” postojali su i prije pjesme grupe Silente, a vile nisu nestale, već su viđene i prije 15 godina.

    Muze su i nas inspirirale, a u novoj epizodi otkrivamo pravi identitet Ive i Mare iz usmene književnosti i kako je nastao ples „most” koji se pleše na svadbama! Novi kontrast čine grčka i slavenska mitologija, ali i mitologija nekad i – danas.

  • Svjedoci smo sve veće popularnosti pub kvizova, ali i onih koji se emitiraju na malim ekranima, pritom posebno mislimo na „Potjeru” i „Milijunaš”. Dobar kviz sačinjavaju dobra pitanja, a umijeće se sastavljanja pitanja može sagledati iz stilističke perspektive ako uzmemo u obzir potrebu za jasnoćom. „Potjera” i „Milijunaš” u tom se kontekstu zbog svoje različite strukture služe različitim sredstvima. Zajednička im je potreba za kontekstualizacijom, posezanje za različitim rječotvornim postupcima, oslanjanje na usmenoknjiževne oblike i poigravanje jezikom tako što tematiziraju stilske figure, ali i obiluju njima.

    U novoj epizodi uspoređujemo „Potjeru” i „Milijunaš”.

  • Zapadnjačko poimanje tijela temelji se na Platonovu dualizmu duha i tijela, koje se kasnije prenijelo na kršćansku filozofiju i Descartesovu opoziciju uma i tijela. Pritom su tijelu pridavane negativne karakteristike drugotnoga, sramnoga ili nepoželjnoga prema aktivnome duhu.

    Danas pak utjecaj takvoga razmišljanja vidimo u logocentričnome stavu koje jezik smatra glavnim sredstvom izražavanja.

    Jezik je međutim društveno uvjetovan, ono izgovoreno, ali i mišljeno oblikovano je na društveno poželjnoj istini. Stoga tjelesnost postaje mjesto otpora i prostor oslobađanja.

    Možda se pronalazak otpora i slobode u izvanjezičnome najbolje očituje u punku. Glazbeni žanr koji nastaje pod krilaticom "svaki urlik na pravom mjestu vrijedan je kao bilo koji stih" teži narušavanju postojećih kodova, diletantizmu, ali također otvara prostor teatralizaciji koncertnih nastupa od jednostavnih gesti do složenih performansa kao što je body art.

    S Ljubicom Anđelković Džambić razgovarali smo o nekoliko napetosti:"čista poezija" i rock-pjesništvo, jezik i tijelo, književnost i performans. Navedeni se pojmovi provlače kao lajtmotivi kroz stvaralaštvo Ivice Čuljka, poznatijeg kao Satan Panonski, koje Anđelković opisuje kao poetiku otpora i estetiku šoka. Zanimalo nas je koje su sličnosti, a koje razlike između poezije u užem smislu i rock-pjesništva, može li ritmičnost biti zajedničko obilježje oboma, što podrazumijeva poetika otpora u poeziji, što je razlikovno obilježje kazališne, odnosno izvedbene umjetnosti prema književnosti.

    Nastavljamo se kretati na rubnim ivicama margine tragajući za stilistikom u otporu.

    Uživajte u novoj epizodi s gošćom.