Bölümler
-
Pozvani smo biti uvijek spremni za svako dobro djelo, očitujući svu blagost prema svim ljudima, baš onako kako smo je besplatno i primili od Boga.
-
Duhovnost je važna, ali u njoj vrebaju i opasnosti. Najvažnije za duhovni život je uzeti svoj križ, ići za Kristom i učiti od njega koji je ponizna i krotka
srca. Time se ne samo raste u duhovnosti nego i štiti od zavodljive figure zla prerušena u anđela svjetla. -
Eksik bölüm mü var?
-
Kada Bogu daješ sve, zapravo ništa ne gubiš. Sve je njegovo!
-
Svatko ima svoju bitku. I to do kraja života. U kojoj ga Bog čuva i bodri.
-
Ljubite neprijatelje svoje i činite dobro.
-
Svrha i dragocjeni plod sinodalnog puta Crkve nije reforma crkvenih struktura, nisu to novi odbori i povjerenstva, nove odredbe i pravila, nego u prvom redu svojevrsno obraćenje, obnovljeni žar srca, oduševljenje Bogom, promjena koja se događa u samim sudionicima sinodalnog puta, njihov nov pogled na povijest ljudske patnje i trpljenja, produbljeno iskustvo susreta s Uskrslim u „lomljenju kruha“ te polet i vruća želja da
u plodovima Isusove pobjede nad grijehom i smrću uživa sav svijet, svi ljudi i sva stvorenja. -
O svjetovnom mentalitetu i primanju velikog života.
-
Naša će duhovnost biti onakva kakvom je izgradimo, čime dušu hranimo, što čitamo, kako molimo, kojim se znanjem punimo, koga slušamo i kako vrijeme provodimo.
-
Čovjek nije čovjek, pa makar bio ne znam kako lijep, mlad, uspješan i bogat ukoliko nema ljubavi.
-
Iz dana u dan postojano koračamo prema trenutku i kraja i početka.
-
Sveci su oni koji dopuštaju da kroz njih prodire i zrači svjetlost.
-
Obnova crkve nije jednokratan događaj, već stalan proces koji vraćanju Kristu i njegovom evanđelju.
-
Božja ljubav mnogo očekuje odgovor čovjekove ljubavi. Više negoli izvanjski znakovi pobožnosti, naše molitve, slavlja, postovi, ispovijedanje vjere, propovijedanje kršćanstva, potrebni su znakovi ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
-
Bog je čovjekov učitelj.
-
Kao što imamo potrebu ogrijati se na suncu, udisati svježi zrak, iskusiti njihovu blagotvornost, tako je dobro - i duši, dušama tako potrebno - poći među grobove, zastati pred svojim srcem, zastati pred životom i prisjetiti se prisutnosti , dodira duša. I posvjedočiti što je u nama: biti dodir života. Dodir zahvalnosti. Dodir koji ne trne poput plamena svijeće.
-
Nije najvažnije ono što ti vidiš. Vjera je ta koja otvara pogled ti pruža istinsku svjetlost.
-
Ako prihvaćamo Božju volju, naš život ne samo da će već sada postati sretniji, sigurniji i ispunjeniji, nego ćemo baštiniti i vječni život, a upravo to je Njegova najveća želja i volja za nas.
-
Poziv na povratak evanđelju.
-
Zahvalnost je skriveno bogatstvo, uzvraćena ljubav, dolazi iz slobodna, skromna, velikodušna i radosna srca.
- Daha fazla göster
